FARMA „LJOLJIĆ“

Negdje na pola puta između plodne lijevčanske ravnice i obronaka Kozare smješteno je selo Cimiroti. Do sela se dolazi laganim usponom, koji kreće već od Bereka, pa preko Cerovljana i Kijevaca. U ovo doba godine Cimiroti, kao i sva druga potkozarska sela koja su ušuškana u guste i bogate šume, imaju neku posebnu čar. Obrana kukuruzišta, pokraj puta, otkrivaju sve ljepote jeseni, u vidu šarenih krošnji listopadnog drveća, koje svako za sebe donosi drugačiju nijansu uvelog lišća u beskrajnom jesenjem mozaiku.

U Cimirote putujemo namjenski, kod porodice Ljoljić. Čekali smo da naši domaćini privedu kraju velike ljetnje i jesenje poslove, poput spremanja silaže i žetve soje, kako bismo ih pronašli kod kuće, na okupu. Već pri ulasku na farmu postaje očigledno kako se radi o ozbiljnim domaćinima. Sa obe strane dvorišta planski su postavljeni objekti za smještaj stoke, kao i skladišta za mehanizaciju i repromaterijal za proizvodnju.

Na ambaru su o perušu okačeni najbolji primjerci ovogodišnjeg kukuruza, kao podsjetnik na jako uspješnu proizvodnu sezonu, dok je na vratima manjeg pomoćnog objekta naslikan srndać u svom prirodnom ambijentu. Vjeran prizor životinje, koja samo što ne iskoči u dvorište, djelo je supruge mlađeg sina.

U domaćinstvu Ljoljića žive tri generacije. Najmlađi Aleksandar, nosilac gazdinstva, najstariji djed Đuro i baka Petra, te majka Radmila i otac Mile, koji za sebe vole reći da su „tampon“ generacija. Ljoljići se bave poljoprivrednom proizvodnjom od kada pamte, a Aleksandar u šali kaže da je uključen u sve poslove na farmi od kada je prohodao.

„Na farmi držimo više vrsta i kategorija stoke. Imamo sedam muznih krava, oko 15 bikova u tovu, te 30-40 svinja. Pored toga, obrađujemo i 30 hektara zemlje“, kaže Aleksandar.

U pogledu ratarske proizvodnje, Ljoljići siju najviše kukuruza, soje i strnog žita. Aleksandar ponosno ističe da su ove godine imali rekordne prinose soje, sa više od 500 kg po dunumu. Sijali su sortu „Lidija“, jednu od vodećih selekcija soje sa Instituta za kukuruz „Zemun Polje“. Od kravljeg mlijeka proizvode veoma kvalitetne mliječne proizvode, na prvom mjestu sir i kajmak, koje bez poteškoća plasiraju stalnim kupcima.

Život na selu im je, kako kažu, oduvijek odgovarao. Zadovoljni su jer žive od vlastitog rada i truda. Iako je u proizvodnji kojom se bave ponekad posla i previše, uvijek se nađe vremena i za druženje, ali i lov i fudbal, dva omiljena hobija muških članova porodice.

Takođe, Ljoljići ne kriju zadovoljstvo ni kada je u pitanju saradnja sa „Farmofitom“.

„Sa ‘Farmofitom’ radimo sve – od sjemena i repromaterijala za ratarsku proizvodnju, pa do premiksa za pripremanje vlastitih gotovih smješa za sve vrste i kategorije stoke koju držimo na farmi“, zadovoljno ističe Aleksandar.

Cimiroti su posebni još po nečemu. Naime, kada smo u vrijeme spremanja silaže obilazili Ljoljiće, primjetili smo veoma lijep primjer porodične i komšijske solidarnosti tokom organizovanja i obavljanja velikih ratarskih poslova. Sakupe se tako u vrijeme sjetve, žetve, skidanja i spremanja silaže Ljoljići, Šinici, Subotići Stojnići i rade sve zajedno, jedni za druge.

„Tako je radila moja, a sada i Aleksandrova generacija. Veliko je bogatstvo kada se na njivi sakupi 15 traktora i raznih mašina, svi rade kao sebi i niko ne gleda ko je kome, šta i koliko uradio. Završimo kod jednih i idemo drugima. Tako radimo od kada pamtim. Pa ja ne volim sam prošetati do njive, a kamoli raditi!“, kroz osmijeh zadovoljno govori Mile.

Na kraju naše posjete domaćinstvu Ljoljić, ispod stare jabuke šarenike zatičemo baku Petru, koja se jednom rukom oslanja na štap, a drugom mete opalo lišće. Uz pozdrav i u šali joj kažemo da se čuva, da ne izlazi puno i ne hoda po selu, a ona nam spremno odgovara: „Bome sam bila isplanirala nešto, ali mi se rasperilo!“

Dok se vraćamo iz Potkozarja prema Lijevču, često zastajemo i posmatramo šarenilo jeseni, iz kojeg se naziru brojna domaćinstva i farme, gdje domaćini užurbano rade na završetku berbe kukuruza i pripremama za zimu. Brojne lovačke čeke iščekuju lovce, dok lijevčanska polja iznova postaju oranice.